Kada govorimo o korisniku zdravstvene usluge, mislimo ponajprije na pacijenta. Pacijentom se smatra svaka osoba, zdrava ili bolesna, koja zatraži ili kojoj se pruža određena mjera ili usluga s svrhom očuvanja i unaprijeđenja zdravlja, sprječavanja bolesti, liječenja ili zdravstvene njege ili rehabilitacije.

Prema navedenom, korisnik zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj može biti bilo hrvatski državljanin, bilo stranac.

Zdravstvena zaštita stranaca  provodi se na način i pod istim uvjetima pod kojima zdravstvenu zaštitu ostvaruju hrvatski državljani.

Pravu na zdravstvenu zaštitu Ustav RH dao je posebno mjesto no, i sami korisnici dužni su brinuti se o svojemu zdravlju i ne ugrožavati zdravlje drugih, a ne samo očekivati izlječenje od strane pružatelja usluge. Svaka poslovno sposobna osoba suodgovorna je za očuvanje i unaprjeđenje svoga zdravlja.

Međusobna prava i obveze pacijenta i pružatelja usluge utvrđeni su zakonima – Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Zakon o zaštiti prava pacijenata itd. i podzakonskim propisima, no konkretan odnos između pružatelja usluge i korisnika oživotvoruje se sklapanjem konkretnog ugovora bilo pisanog, bilo usmenog.

Zdravstveno pravo još ne postoji kao priznata grana prava u Republici Hrvatskoj.